TEST: Hyundai Bayon, ocjena 6/10 (Top Gear)
Bio je i kod domaćih tabloida na testovima, kod onih što su ekspreti za svaku oblast i doslovno sve, pa je red prenijeti šta o automobilu kaže neki specijalizirani automobilski portal, u ovom slučaju Top Gear.
Možda je nekome lijeno čitati, pa možda prvo da krenemo sa zaključkom, a kompletan test, u originalu, može se pogledati na sljedećem linku: https://www.topgear.com/hyundai/bayon , a Top Gear mu je dao ocjenu ŠEST (6) na skali od jedan do 10.
Bayon je u stvari Hyundaijev najmanji crossover, a zaključak Top Gear magazina je više nego konfuzan. I kao dobra vrijednost za novac, a kada ga spominju u rečenicama sa konkurencijom, ni oni sami ne znaju šta hoće da kažu. Ono što je jasno bilo iz svega, jeste da dobro obavlja posao za koji je namijenjen, ali nijedan od njih ne obavlja nezaboravno ili izuzetno. Znači zaključak je da nema zaključka, i onda nam ostane samo ova ocjena kao neko mjerilo sa testa.
A test su počeli sa spominjanjem ostalih podignutijih modela iz Hyundaijeve linije. Pa kažu da Hyundai ima pristojnu ponudu kada su u pitanju crossover vozila, a ovdje zadiru i u ono što mi zovemo SUV, kao Tucson. I kažu, da preporučuju Santa Fe svima onima koji bi nešto dimenzija kao Land Rover Discovery, ali za duplo manje novca. E ovdje se treba čovjek uključiti i sa tim da je ipak nešto po materijalima nekoliko stepenica iznad, ali i da nisam siguran da će se neki Tucson voziti i za 50 godina, a Land Roveri nisu rijetki. Ali ovdje se ipak radi o testu Bayona, i za njega kažu da izgleda, interpretiram, hrapavo, mrzovoljno i nakićen LED svjetlima na svakom kraju.
Kada izdvajaju tehničke osobine, prva rečenica im je o tome kako ovaj automobil nema pogon na sva četiri točka, i ima 48-Voltni hibrdni sistem koji pomaže 1,0 litarskom trocilindrašu sa 99 ili 118 konja (pretpostavljam da misle na bhp, a razlika u odnosu na naše KS to je oko 1,41 posto). Imaju i šest-brzinski mjenjač, a može se dobiti i sedam brzinski DCT automatik. Ovih 48 Volti, pa ne znam kako da pojasnim koliko je ovo jedva primjetno kada je u pitanju električni pogon. Da bismo imali na kraju snagu, struja koja se mjeri u Amperima se pomnoži sa Voltima i dobije se snaga. Mislim da bi pristornije bilo da se tu radi o recimo 200 Volti, čime bi se došlo do toga da sa manjim presjekom žica, manjom amperažom, mogli dobiti veću snagu. To je ono što jako dobro znaju kod Tesle i Rimca, a kod nama bližih brendova izdvajam Toyotu i njihove hibridne sisteme. Znači ovih 48 Volti je to više kao da se ubrizga manje goriva kod ubrzanja, vjerovatno da bi se kod nekih standarda smanjila emisija ugljen-dioksida i time dobile neke privilegije, i nikako ovih 48 Volti nije nešto što bi bilo radi kupaca, da bi se ljepše čovjek osjećao za volanom. Ništa od toga, to je čisto radi važećih zakona i prava.
Unutrašnjost, vidite fotografije, i vidjet ćete da ekrani dominiraju. Kažu da ima, s obzirom na klasu kojoj pripada, automobil ima dosta prostora, dobro je pregledan, i vozač u paketu "Ultimate" ima dosta pomoći od kojekakvih sistema, što bih ja nazvao "gadžetlija". Ljudi, većina, voli to danas. Ja ne volim, cijenim kako sve to funkciniše, ali ne volim, i ne treba mi u automobilu. I kažem, svjestan sam da sam u manjini po tim afinitetima. I doći će vrijeme, da će se prave kazaljke naplaćivati umjesto ekrana!
Što se tiče vožnje, u Top Gearu kažu da nije dosadna, i da ipak ima nekog zadovoljstva u tome. Vozili su onu jaču verziju, i motor se dobro nosi sa 1.200 kilograma teškim automobilom. Nije to sportski, a o tome govori i podatak da do 100 na sat ubrza za 10,4 sekunde. Skoro toliko treba i Focusu MK1 karavanska verzija sa najslabijim dizelom od 90 KS koji uz to ima i veću masu. Bayon sa 99 konja, njemu treba i više, iako je lakši i ima jači motor! Treba reći i da pedala kvačila nema mehaničku vezu, nego ima signal koji se šalje signalom kroz žice i da signal da se lamela odvoji kada se prebacuje brzina.
Sada malo i mog komentara o ovom modelu što su, u stvari neći reći testirali nego ću reći pisali test, u sarajevskoj žutoj štampi. Automobil je imao ubrzanje do 100 km/h koje se može mjeriti skoro pa kalendarom, traje 13,5 sekundi. Motor je imao 84 KS, a najveći moment je 118 Nm. Vratimo se više od 40 godina unazad, imamo Ladu, sa karburatorom, motorom od nepunih 1,6 litara, imamo uz onu tehnologiju motor najveće snage od 78 KS i imamo obrtni moment od 120 Nm. Uporedite sami, i imate automobil koji možete svakodnevno održavati u svojoj garaži sa alatom koji možete kupiti na OLX-u za par stotina maraka. Doslovno sve! Podešavanje smješe može ići uz jutarnju kaficu. I sve ovo košta oko 40.000 maraka, to je cijena ustupljenog modela za fotografisanje sarajevskom tabloidu. Kažu da im je prosječna potrošnja bila 7,8 litara, dok Focus Mk1 sa onim najslabijim, ali skoro jednako startnim motorom i nakon pola miliona troši 5,5 litara. Ko je ovdje lud!?
Ne piše mi se poslije ovoga dalje. Lada je čak imala zabavni zadnji pogon, masu od 1045 kg, pneumatike širine 165 milimetara, lagan zadnji kraj i zaista se moglo uživati.
Kažu da je osjećaj kod kočenja, nekakav spužvast. I kažu kao da vozač pomisli "molim te uspori sada", kada se pritiska kočnica.
