- Testovi automobila
- Parent Category: AMS
- Objava
TEST: Kia cee'd SW 1.6 CRDi Dynamic
Ovdje imamo dva članka testa jednog te istog automobila! Evo prvi:
TEST (sažetak):
Ovo je, onako posmatrajući sa svih aspekata i uvažavajući kompromis po raznim parametrima, jedan od najpraktičnijih/najboljih/najupotrebljivijih porodičnih automobila koji se može kupiti.
Kraj
TEST (opširnije):
A ovo je za one koji vole da čitaju, napisat ću nešto više.
Od modela cee'd nisam očekivao ništa sem da će biti "očekivano dobar". Razlog je to što sam prethodno vozio model cee'd, u stvari dva, oba u hatcback varijanti, a i prethodna generacija je odličan automobil, pa je valjda to bio razlog mirnoće i već formiranog mišljenja koji neki nazivaju predrasude. Automobil čak nisam ni na slikama zagledao nešto posebno. A onda je automobil došao u ruke.
Uslijedilo je ono sitničavo zagledanje, kakvo praktikujemo i na parkingu kada vidimo nešto zanimljivo. Zagledanje, prednji kraj - cee'd kao cee'd. No pošto je karavan gledam siluetu. Hm, čini se nije to puko naštiklavanje zadnjeg kraja na hatchback! Ovo je suprotno od toga! Ovo izgleda lijepo i kao da je i namjenski pravljen da bi bio karavan, i nije to uvijek slučaj, čak je više slučajeva kada se to bezidejno, građevinskim terminom, naštiklavanje, jer se dizajneri vode time da ovakve automobile kupuju oni koji trebaju nešto više prostora, pa ih i ne zanima kako automobil izgleda. Griješe, itekako gledaju, i sam sam takav. Jest da se gleda ta praktična strana, ali dizajn je takođe bitan. Koliko?
Hmmmmm......
Evo jedan primjer. Ne postoji nikakav praktičan razlog zbog kojeg bih vozio prethodnu generaciju karavanske verzije modela C5. A ni sedan verzije. Razlog, samo i jedino dizajn.
Vanjski izgled bih mogao opisati sa, nekada često korištenim terminom, klinast! A na šta se misli bit će vam jasno ako pogledate profil automobila. Tom klinastom izgledu doprinosi i to da se donja linija bočnih stakala penje prema zadnjem kraju vozila. C-nosač gledan spolja neizgleda debeo, no pogled iznutra daje drugu sliku. Zli jezici, ali i potpune neznalice radi ovoga će automobil nazvati nepreglednim. Davno je prošlo vrijeme kada se kod vožnje unazad okrenemo na sjedištu za 180 stepeni, sa čime i sove imaju problema iako je njihova glava fleksibilna. Svako onaj ko nije u stanju uz pomoć današnjih pomagala, dakle oba retrovizora velike površine i sa današnjim rješenjim au pogledu optičkih karakteristika, uz senzore i uvijek prisutni osjećaj, parkirat će svaki automobil, pa taman i nemao bočna stakla pozadi niti ono zadnje, na bilo koje mjesto i jako brzo. Bilo je nekada zanimljivo ovo, pregledno vozilo, ili nije, ili ... ali kada smo imali jedan retrovizor spolja, i to retrovizor koji je bio obični komad stakla sa reflektujućim premazom sa spoljne strane.
Lijep detalj je i ona, nazovimo je, imitacija leptir stakla između prednjih vrata i A-nosača, ispred retrovitora. Vizuelno je lijepo, a sve je urađeno tako da se onim podupiranjem A-nosača u tome dijelu ojačava konstrukcija automobila, koja je ovako sigurnija i kod eventualnog prevrtanja. To sam onako jednostavnije opisao u testu drugog modela Kie koji ima slično dizajnersko rješenje.
Test je ovdje, a prati ga i ovakva slika:
Ovdje vidite da se praktičo radi o podupiranju A-nosača u tački B, i na taj način se ojačava konstrukcija i raspodjeljuje opeterećenje. Jednostavno, i inžinjerski inteligentno. Znamo da će neko ovo izrelativizirati, no takav neko sto posto nije imao nikakav vid mehanike ni u kojoj školi u koju je išao, nerazumije je, nema pojma šta je konzolni nosač ili prosta greda, udarno ili kontinualno opterećenje, koncetrator napona, naponske linije, ....... i nema u nastavku na biznis-kartici ono dipl.ing., Vjerujte mi znam odlično šta pričam. Nije mi najteži predmet na fakultetu bio Psihologija gomile ili Krivično pravo i Politička ekonomija.
Zadnji kraj je riješen opet jednostavno. Onaj mali spojler iznad zadnjeg stakla daje neki štih tom rješenju, srećom tu je, a mjesto za tablicu je natkriveno, ne ručkom, umetkom, nego udubljenjem izvedenim na samim petim vratima. Opet lijepo, razbija monotoniju. Nije najljepše, neko će pomisliti. Hajde uzmite olovku i zamislite kako bi to bilo ljepše. ..... I kako ide? Nije to baš tako jednostavno niti zamisliti je l' da? Svjetla se presijecaju petim vratima po sredini i lijepo su ukomponovana u karoseriju. Donji dio zadnjeg odbojnika je u drugoj boji, nosi na sebi reflektujuće elemente, i doprinosi odsustvu monotnije u pogledu straga na ovaj automobil.
Nešto slično je i na prednjem kraju, na kojem su u donjem dijelu odbojnika, vizuelno odvojene maglenke (i dnevna svjetla uz njih), monotnija razbjena sa crnim odbojnikom, a i hromirani obruč oko maske daje taj neki bogatiji izgled. Najipresivniji elementi su prednje svjetlosne baterije. Ogromne su. I ne samo to, fantastično obavljaju svoj posao!
A šta je sa unutrašnjošću? Kia ima zanimljivo i originalno rješenje u unutrašnjosti. Tabla sa instrumentima je pregledna, a svi prekidači su odlično raspoređeni. Sve je na dohvat ruke, i nije potreban onaj period prilagođavanja. A opet nije kao kod drugih, originalno je Kia, i teško da će iko zamijeniti ovu unutrašnjost za neku drugu. Golf 7 koji je kasnije pokazan, slijedio je neke dizajnerske crte iz unutrašnjosti. Da dobro ste pročitali, Kia to nije mogla kopirati jer u to vrijeme tog Golfa nije niti bilo.
Audio uređaj je na zasebnoj plohi (neke komande se izdaju glasovno, ja sam koristio engleski jezik), koja se odvaja od ostatka prednje armature. Ispod je klima uređaj, a skroz u dnu je pretinac za sitnice sa priključcima od 12V (dva su, američka praksa), USB priključkom i onim za 3,5 mm za audio uređaj. Materijali su OK, us kladu sa cjenovnim razredom, možda i nijansu bolji od očekivanog. Ipak je većina onih koji prekrivaju prednju armaturu mekša (pokazano na video snimku), pa je i osjećaj ugodniji u prisustvu takvih materijala. Jako precizno su urađeni svi elementi, a najbolje se to vidi na prekidačima audio uređaja. Vođeno je računa o detaljima, pa i imitacija hroma daje do znanja da nije bilo bitno "samo nek radi". Ipak je tu bilo i onoga "nek je kvalitetno i lijepo".
Na gornjem dijelu prednje armature se nalazi mali displej sa satom, senzorom otvorenosti vrata, pokazivačem temperature .... neupadljiv je, ne smeta i pametno je urađen. Utisnut je praktično u ravnu plohu pa ne iskače i ne izgleda kičasto. Ručica mjenjača je savršena, koliko to može biti, a između sjedišta je i lijepo urađen naslon za lakat. On je i poklopac pretinca koji je koristan, a kada spominjemo pretince, ima ih i više nego je potrebno. Ispred tog naslona, a iza mjenjača su odjeljci za čaše. I pepelnica koja se može jednostavno ukloniti, izvaditi. Za pohvalu je i to što su Kiji vodili računa o održavanju pretinaca. Kod ovog za čaše i onog ispred mjenjača, dno je od gume i može se izvaditi i oprati van automobila. Nismo osuđeni da se patimo očistiti ih u automobilu što je daleko teže. Onaj najveći ispred suvozača je hlađen klimom, a i osvijetljen je. Ima i pretinac za sunčane naočale, nalazi se prije centralnog retrovizora u krovu. Može poslužiti i za mobitel. Ispred mjenjača je i dugme kojim se isključuju parking senzori (ako je za automobil zakačena kakva prikolica).
Volani u Kiji su možda najergonomičniji, nisu niti preveliki niti imaju premali prečnik (ovaj ima, za mene idealnih 36 cm prečnik, možda još par milimetara više). Na volanima je i mnoštvo dugmića na koje se bzo naviknete. Volimo one za radio,... a ima i onaj kojim se mijenja snaga kojom nam servouređaj pomaže kod zakretanja volana. Najmanja pomoć, tj najteže je volan okretati u režimu sport, što bi nam trebalo dati kvalitetnije informacije o kontaktu sa podlogom. Tih dugmića na volanu je 15-ak. Volimo one točkove za klimu, audio uređaj, bolji su kao komande od dugmića, a i na volanu imaju oni točkići na obje strane. Nemože biti ergonomičnije. Hod volana po dubini, kod podešavanja, je oko 4 cm. Odlično, a i po visini je oko 5 cm. Koliko je ovo .... uporedite sa sadašnjim vašim automobilom i njegovim volanom.
Instrument tabla je pregledna. U centralnom dijelu je pokazivač brzine, i veliki je. U njegovom centralnom dijelu je mali displej, a pokazuje ono što mi odaberemo od ponuđenog. Naprimjer temperaturu motora. Ja sam nekako navikao da imam to ispred očiju. Ako smo pri kraju sa gorivom, može se odabrati procijenjena kilometraža koja se može preći sa preostalom količinom. Ili prosječna potrošnja. Ili .... ima dosta opcija. Sa lijeve strane je brzinomjer, a sa desne je pokazivač nivoa goriva, i .... ogromni je. Predstavlja simetriju obrtomjeru. A u zavisnosti od paketa opreme sve ovo može biti drugačije. Tabla je divno zasjenjena. I ona je bez zamjerke. Ijedne jedine!!! U stvari, ako smo preko dana istu osvijetlili na maksimum, to smeta po noći, a onaj potenciometar za osvjetljenje je lijevo dole. E njemu je smještaj nepraktičan, mogli su ga staviti u vidu točkića, horizontalnog točkića kao na starim tranzistorima, negdje npr, lijevo uz samu instrument tablu. Jer, zaista je to osvjetljenje potrebno sa prvim mrakom smanjiti, inače blješti kao da smo dolazi iz skladišta u Černobilu.
Sjedišta su odlično dimenzionisana (visok sam 1,95 i imam oko 90-ak kg) i jednostavno se nađe idealni položaj. Dobro obuhvataju tijelo, a volio bih lično da je ona tkanina malo hrapavija. No u Kiji su, pretpostavljam, vodili računa da se lakše održavaju, pa je tkanina glatka. To se teže zaprlja, a lakše čisti ako imamo pozadi kakve klince koji bi da u autu jedu sladoled, tortu, pizzu, ... a djeca k'o djeca. Ko će to njima zabraniti!
Kada je u pitanju zadnja klupa, skroz je iskoristiva.
Pored preklapanja naslona, što danas skoro svaki automobil u ovom segmentu ima, prostor nije opterećen sa onim tunelom u podu kao npr kod Golfa 7. Kod njega je taj tunel visok oko 20-ak cm (Golf 7 - slika tunela). Kod ove Kije skoro da ga nema (oko 5 cm visina), pa se i onaj na sredini može pohvaliti da je imao gdje noge smjestiti. Hajde pokušajte isto u Škodi Rapid ili Golfu 7!!
Prtljažnik je prostran. Ima i prostor u podu podijeljen na pretince, na koji se naviknemo u tolikoj mjeri, da kod drugačije koncepcije imamo probleme sami sa sobom. Kod mjerenja istog, na naš, skoro primitivan, ali nepogrješiv način, nemam odudaranja ili odstupanja. Kada već upoređujemo sve sa modelom kojeg mnogi nazivaju ... svakako u ovoj klasi, a to je Golf 7, naše mjerenje i nije pokazalo da baš ima tu deklarisanu zapreminu. Nećemo dovesti u pitanje da su u Volsburgu to mjerili nekako drugačije, ali mi mjerimo to kod svih isto.
Izmjerimo širinu u najužem dijelu, pa najširem, pa dubinu i visinu i jednostavnom kalkulacijom koja koristi množenje, sabiranje i oduzimanje dođemo do neke orjentacione vrijednosti. Ovdje je ona oko 540 litara. Najveći od podnih pretinaca ima oko 30-ak litara. Preklapajući zadnju klupu, dobije se ogroman prostor čiji je pod, praktično ravan. Postoji tu još pretinaca u podu čiju zapreminu nismo mjerili, no sitnice su te koje nam uvijek smetaju po prtljažniku, neznamo gdje sa njima, a da ne smetaju. I da prtljažnik bude uredan. Ovdje tih problema nema. Fantastično je upotrebljiv, a ima i pokrov kakvi su danas kod većine ovakvih automobila, koji štite "od radoznalih pogleda". Pokrov ima vodilice, čiji nedostatak smo zamjerali kod prijašnjih modela ovog brenda. A ovo za radoznale poglede, tako mnogi pišu, a ja kažem: skriva sadržaj od pogleda lopova i kriminalaca!
A kakva je vožnja?
Uživanje, za sve one koji nemaju posebne prohtjeve, vožnja je uživanje. Prosječna potrošnja teško će preći 5,6 litara na 100 pređenih kilometara, a vozit ćete se odgovarajuće brzo. I baš uživati u svakom pređenom kilometru!
Primjer sa vožnje po makadamskom putu, da, da, makadamskom putu, u dužini od oko 5 kilometara, prvi i drugi stepen prenosa. Nesjećam se da je bilo trećeg igdje. Tri osobe u automobilu, ... prosječna potrošnja je bila, nevjerovatnih 6,2 litra/100km!!!!
Sada se vraćamo na cestu, regionalni put. Dionica duga tačno 96 kilometara, tri osobe u automobilu .... prosječna potrošnja je bila 3,6 litara na 100 pređenih kilometara! Dobro ste pročitali. Poštovala su se ograničenja brzine u naseljima, a njih nije baš bilo previše. A nije ni magistralni put, ovaj je ipak zavojitiji. Ima li iko normalan da ga ovaj rezultat neće fascinirati?
Ponašanje automobila ... pa ne znam šta očekujete da kažem. Da glumim facu pa pametujem, pri oštrijim ulascima u zavoj prednji kraj će otklizati? Ili da kažem kako je zadnji kraj pretežak pa se u krivinama .... NE! Automobil se odlično vozi, odlično je vozljiv, u zavojima se ponaša u skladu sa očekivanjima, a iskreno nisam iskompleksiran toliko da sa automobilom čija je namjena porodična, snaga 128KS iz 1,6 litarskog dizela glumim Schumachera na stazi. Kome se treba folirati na taj način?
Nikakav sistem neće vas ostaviti u zavoju ako pretjerate bez obzira o kojem automobilu se radi. Kriterije koje, po meni, treba da zadovolji ovakav automobi, zadovoljava ih do kraja.
Bitna stavka mi je elastičnost motora kod ubrzanja od 60 do 80 km/h, a ovdje je i to više nego odlično. Dosta ispod 3 sekunde (oko 2,5), koje su mi neki minimum da bih uopšte uzeo automobil u razmatranje za svoje potrebe.
A i kočili smo, uobičajno sa 80km/h do zaustavljanja. Rezultat ste vjerujem vidjeli na kraju gornjeg video snimka. Potpuno je OK, a ako bismo morali odlučiti je li dobar ili može biti bolji, rekli bismo da je ipak bolji od prosjeka. Automobil ima masu od oko 1.300 kg, pa i tome djelimično može zahvaliti dobar rezultat (i nisku potrošnju).
I prije odabira automobila raspitajte se detaljno i o servisiranju automobila. Vjerujte lijepo je saznanje da nemorate predviđati troškove tzv. velikog servisa. Kod ovog motora nema zamjene zupčastog remena, jednostavno NEMA GA. Osnovna premija osiguranja za ovo vozilo je 691,79 KM, a pošto danas svi zaračunaju popust od 50 posto, to je 345,90 i uz osiguranje putnika polica osiguranja od autoosgovornosti košta 360,89 KM.
I zaista, ali baš zaista, nemamo apsolutno niti jednu zamjerku za ovaj automobil. Niti jednu! Autor ovog članaka, moja malenkost, je sa familijom prije tri mjeseca uselio u svoj stambeni objekat kojeg je izradio i zahvaljujući kreditima. Da nemam tih finansijskih obaveza ovaj testni automobil bi danas bio registrovan na moje ime!
Nedžad GREBOVIĆ
foto: Amir Puškar
