- Testovi automobila
- Parent Category: AMS
- Objava
TEST Kia Sorento 2.2 AWD
Kia Sorento je model koji se prvi put pojavio prije desetak godina, u odnosu na vrijeme kada pišemo ovaj članak. Dakle vrlo mlad automobil ako posmatramo na taj način. Model koji smo mi imali na testu je aktuelni i u "opticaju" je od 2009. godine. To je druga generacija Sorenta. Model koji nam je došao na test je ispod haube imao (dobro poznati) 2.2 litarski motor sa CRDi tehnologijom, koje inače volimo.
Najveća snaga motora je skoro 200 KS i bili bi megalomani kada bismo rekli da nas ovih 200 konja nije obradovalo. Što se tiče opreme imali smo model sa standardnim paketom (Sport)? A šta to ovaj paket nema, a što bi mu još trebalo dodati pa da budemo kompletno zadovoljni opremom? Nismo megalomani, pa evo nabrajanje samo nečega što smatramo zaista korisnim. Jako korisnim! Senzor za kišu i automatsko upravljanje radom brisača i autom,atsko zaustavljanje prozora us lučaju priklještenja prepreke (obično je to ruka). Mislimo da je ovo prethodno rečeno najbolji pokazatelj standardne opreme kod modela Sorento.
Ipak evo dijela iz popisa standardne opreme:
ELEMENTI SIGURNOST: sigurnosni zračni jastuci za vozača i suvozača (suvozačev moguće isključiti), bočni sigurnosni zračni jastuci, bočne sigurnosne zračne zavjese, aktivni nasloni za glavu na prednjim sjedištima, ABS, EBD, ESP sa BAS-om, TCS-om, HAC-om (Hill Assist Control), DBC-om (Downhill Brake Control), sigurnosni pojasevi sa ograničenjem zatezne sile, ISOFIX košče, imobilizator - elektronska blokada protiv pokretanja motora, prekid dovoda goriva i automatsko otključavanje vozila u slučaju sudara, itd 
OPREMA KOJA SE TIČE UDOBNOSTI: dvozonski automatski klima uređaj sa ionizatorom i filterom zraka, progresivni servo upravljač podesiv po visini i dubini, kožom presvučeni obruč volana, ručica mjenjača, ručica ručne kočnice i centralni naslon za ruke sa dva pretinca, radio-CD/MP3 audio sistem sa 6 ugrađenih zvučnika i komandama audio uređaja na volanu, USB, AUX i iPod priključak za audio uređaj, daljinsko centralno zaključavanje sa preklopnim ključem, električno pokretana prednja i zadnja stakla, prednji brisači sa grijačem za odmrzavanje vjetrobranskog stakla, digitalni sat, putni računar, tempomat sa komandama na upravljaču, hromirani detalji u unutrašnjosti, pretinac sa mogućnošću zaključavanja ispred suvozača, držači za piće (naprijed i pozadi), naslon za ruke pozadi, pretinac za naočale, reostat, 12V utičnice (sprijeda, pozadi i u prtljažnom prostoru), osvjetljenje prtljažnog prostora, duplo dno u podu prtljažnog prostora, vozačevo sjedište podesivo po visini, džepovi na leđnom dijelu vozačevog i suvozačevog sjedišta, potpuno sklopiva zadnja klupa, .... itd.
VANJSKI IZGLED: projekcijska svjetla (ručno podešavanje visine snopa svjetla), el. podesiva i grijana vanjska ogledala u boji karoserije, 17'' alu naplatci s pneumaticima dimenzija 235/65 R17, zaštita podvozja, hromirana maska motora, hromirane ručice na vratima, hromirana ukrasna letvica na zadnjim vratima, bočne ukrasne letvice u crnoj boji, brisač opozadi, antena (mikro), rezervni točak normalne veličine (alu-felga), dodatno zatamnjena stražnja stakla, uzdužni krovni nosači.
A evo i u pdf formatu kompletne, trenutno važeće specifikacije za model Sorento:
Oni koji prate naše testove primijetili su na drugačiji način predstavljanje karakteristika, cijene i opreme u odnosu na prijašnje testove. Ovaj način predstavljanja, kroz pdf dokument, koji možete i preuzeti na svojr ačunar, daje više informacija, pregledniji je i od ovog testa ga uvodimo kao standard.
Sam izgled automobila je običan. Možda nije dovoljno Sci-Fi kako bi neko očekivao, pogotovo uzmu li se u obzir posljednji modeli ovog proizvođača. Možda i nema, u stvari nema nekih vizuelnih ispada koje bi neki voljeli, nerijetko i mi sami. Treba imati u vidu da Kia u vrijeme dizajniranja aktuelnog Sorenta nije bila načisto sa sobom kakav stil stvarati, šta je bit, da li gajiti neku prepoznatljivost. A onda je došao gsopodin Peter Schreyer, dizajner kojeg su ukrali Audiju i onda više nije bilo dileme. Stil se mora stvoriti, pa se Kije danas na cestama jednostavno prepoznaju.
(klikunti na manje sličice za uvećanje)
Nakon ulaska, smještanja za upravljač i prvih desetaka kilometara ima se dojam da Sorento spada u one automobile koji se stvaraju, kako novinari vole reći, "iznutra ka van". Ovo u prevodu znači da je na prvom mjestu udobnost putnika, a sve ostalo ... kako ispadne. Grubo rečeno, no ovako se ljepše dobije predstava o tome šta želimo da kažemo.
Ipak hajdemo prvo o vanjskom izgledu! Linije su klasika, ili ako hoćete dosadna klasika. Spoljašnji gabariti su impresivni, to se primijeti kada se pređe iz bilo kojeg drugog automobila u ovaj. Ono "dosadan" bismo mogli preformulisati u "neupadljiv". Oni koji nas prate, znaju da malo istrčimo sa nekim ekstremnijim izrazima i razmišljanja, bez pokazivanja imalo volje da nešto upakujemo da izgleda lijepo, a sadržaj da je takav kakav je. Ružan, kritičan, opak. Ipak ovo je SUV vozilo, nije nas briga jesu li linije svemirske ili nisu, bitna je cjelina a Sorento je definitivno gromada na cestama. I tako treba biti automobil koji spada u ovaj segment. Hromirani okvir oko maske nosi te konture koje se sužavaju ka znački sa logom Kie, a to je ono što Kia pokušava da provuče kao nešto svoje i prepoznatljivo. I uspjeli su. Ova hromirana maska dosta doprinsi izgledu. Pokušajte zamisliti automobil bez nje. I zadnje svjetlosne baterije su dimenzijama ali i načinom na koji je izvezedna tekstura impresivne. Ogromna površina, tekstura slična onoj na pletenim stolicama i stolovima djeluje jako impresivno, pogotovo navečer. A vanjski izgled ima i praktičnih detalja. Takav su i plastični obrubi koji čuvaju karoseriju od kamenčića koji bi sa tla ili točkova mogli oštetiti lak na automobilu. Kada bi se po klirensu automobil definisao kao terenski ili ne, onda bi Sorento itekako bio terenski automobil. A i to je nešto što krasi impresivni SUV. Terenac treba imati i nekakvu transmisiju koja mu odgovara, no o tome ćemo kasnije. Kia svakako Sorenta ne želi provući kao terenca, mada naši propisi SUV vozila tretiraju kao terenske. Ova gromada nije pretjerano duga, skoro 4,7 metara, no zato je široka 1.885 mm i visoka oko 1.75 m.
A kakva je unutrašnjost? Kao prvo prostrana. I kao drugo prostrana!! Materijale možemo nazvati udobnim. Prednja armatura je klasika, riješena je na način bez eksperimentisanja, centralni dio je skoro pod pravim uglom u odnosu na pod. Materijali su udobni, a naprijed spomenuto klasično rješenje dizajna prednje armature ne bi trebalo nikome smetati, jer je automobil samo slijedio filozofiju koja prevladava kod dizajna ovakvih automobila u unutrašnjosti. Ako bi pretpostavljali kakva će biti sljedeća generacija, onda bismo se kladili da će biti sve samo ne klasična.
Gotovo da fascinira posvećenost udobnosti, pogotovo na prednjim sjedištima. da prepričamo situaciju (nažalost kamera je bila na punjenju) kada sam ja, koji objedinjava naša razmišljanja u ovaj jedan članak, došao sa Sorentom kod prijatelja koji inače u voznom parku ima A6 i ML. I žali se! žali se kako mu se pokvario kompresor klime na ML-u nakon 50-60 hiljada pređenih kilometara. I pita za automobil, pošto me je ispratio, izrazio je želju da napravi "krug" sa Sorentom. Naravno, kako mu to odbiti! Čovjek sjedne, napravi nekoliko kilometara, zaustavi auto. Izađemo. "I", pitam, "komentar" ... kaže "deset puta udobniji od mog Mercedesa".
Naravno, čovjek je dao svoj prvi utisak, a da bi se ocijenila udobnost nije dovoljno opisati kako se osjeća u sjedištu i kako reagujemo na ovjes točkova, naginjanje u zavojima, buku, materijale u unutrašnjosti ili nakon vožnje od par kilometara. Ipak sam ozbiljno uzeo ovakav komentar čovjeka, koji ima takva dva automobila u posjedu. ALi sam želio da se sve to malo temeljitije ispita. Kako? Najmanje 300 kilometara u komadu po svakojakim terenima i pokušati izbjeći magistralne puteve. Čak je i na ovim našim sve udobno. I odvezli smo se. Trojica. U stvari ako gledamo masu svih nas, dvojica-i-pol u autu. Regionalnog puta oko 250 km, makadama i skoro-makadama i nikakvih puteva 50-ak kilometara.
Ovdje ne pišemo o vožnji, nego o udobnosti, pa ćemo odmah preći na zaključak poslije ove vožnje. Uglavnom, umor se nije osjetio, audio sistem super, ovih skoro 200 konja je nešto što je baš odmjereno. 20-30 konja gore dole bi opet bilo OK. Ovih 200 je savršeno s obzirom na terene kuda smo se vozili. Zadnja klupa, u stvari naslonjač zadnje klupe ima mogućnost mijenjanja položaja (nagiba) pa se i onaj na zadnjoj klupi savršeno osjećao. I u B-stubovima oma svoj otvor za ventilaciju. Super!
Na testu smo stizali na milion lokacija:
A sada nešto i o vožnji. Ovjes na makadamu fantastično upija rupe, a potrošnja je varirala od 7 do 9,6 litara, zavisno od puta. Naginjanje u zavojima ima, ništa strašno. Samo, sada da tvrdimo da ćete uživati bacajući automobil u zavojima i ispucavanjima iz istih je glupost. Niti je automobil za sportsku vožnju, a daleko od toga da nemožete voziti natprosječno brzo. Nije ni interakcija ove širine pneumatika uz ovu masu sa ovakvim centrom gravitacije, koji je tamo gdje mora biti kod ovakvih automobila, za sportsku akciju! Odnosno za skijanje po zavojima. Ovakav automobil se kupuje od strane onih koji žele osjećaj sigurnosti i udobnosti, ali i opuštenost da će proći po svakom putu. Otuda i u standardnoj opremi onoliki spisak opreme. U Kiji su svjesni za koga je automobil namijenjen. A šta je sa terenskom vožnjom?
Pa, išli smo malo više van asfaltnih puteva. Bilo je svakavih podloga, šljunka, nešto krupnije granulacije kamena, blatnih šumskih puteva na koje je dovoljno i pomisliti da se prokliza... svega. Ipak ni tu nije bilo problema, inercija dosta pomogne ako se pametno koristi da se pređu dijelovi gdje bi sva četiri točka vrtjela u prazno. Blokada centralnog diferencijala je samo u nekim slučajevima dovoljna za vađenje iz problema, pa se prije stupanja na takve podloge i situacije treba voditi računa da je uvijek jedan par točkova (prednji ili zadnji) na nešto čvršćem terenu. Imali smo jednu takvu situaciju gdje je jedan par točkova bio na blatnoj podlozi i to do glavčina u blatu, a drugi par na kamenitoj podlozi, i sve to u koritu rijeke. Tada je blokada centralnog diferencijala pomogla, jer je snagu prenijela ravnomjerno na prednje i zadnje točkove, pa se ovi u blatu nisu mogli brže vrtjeti od onih na kamenitoj podlozi i tako trošiti svu snagu. Izlazak iz korita je bio bez ikakvih problema. Iako nismo imali gume baš za ove stvari, no to smo vć sami krivi. Dimenzije, odnosni visina profila pneumatika je nešto što nismo mogli previdjeti. Kao da se radi o terencu! I definitivno automobilu koji je morao biti udoban.
No pogon na sve točkove po nama nije dovoljan da se automobil zove terenskim. Niti sa blokadom centralnog diferencijala. I da, to itekako pomaže, evo napisali smo gore, no terenac bet vitla i, mi preferiramo hidrodinamičku spojnicu, nije po našem mišljenju ternac.
A kakav je prtljažnik. Naše mjerenje pokazuje da ima više od deklarisane zapremine, no i ona deklarisana je ogromna (video) is tvarno nema potrebe i da bude veći. Pametno je riješeno dno, podijeljeno je u dva dijela (skrivena od pogleda) što je jako jako korisno u što smo se uvjerili tokom testa.
A napravili smo i nešto zbog čega bi nam Kia mogla zabraniti testna auta. neko od vas će se smijati, no nama test nije kao "časovi marksizma", skokni tamo, ovamo, i onda ozbiljan k'o smrt piši na najdosadniji način koji može pasti napamet cijeli test. I što je još gore, testiraj auto na najdosadniji način. E, za one koji razumije, tamo gdje smo pravili one gredice koje su u gornjem video snimku i poslužile su za demosntraciju činjenice da pogon na sva četiri točka sa "centralnom blokadom" nije svemoćan, smo uzeli nekoliko gred dužine 4 metra. Pazeći da ne oštetimo automobil, je li, napravili smo i "jedan krug" sa tim gredama u prtljažniku. Čisto iz zabave :)
Prosječna potrošnja, hmmmm, teško procijeniti. Mislim teško jer je bilo i vanasfaltnog puta, imam ispred sebe na ovim papirima nekoliko cifri koje su vezane za različite terene. Bez uključenja matematike, ako tražite da onako "od oka" odredimo prosjek neka onda bude 8,5 litara na 100 pređenih kilometara. Ovdje se podrazumijeva 50-ak posto vožnje van grada.
Probali smo i pomoć za supuštanje nizbrdo. Radi na način na koji smo očekivali i ne uključuje se ako se vozi brže od 40 km/h. Rezervni točak je ispod prtljažnika, pa ne treba sve istovariti kada se mijenja isti. Na videu smoi pokazali i kako se mijenja filter ventilacije, jedna od najvažnijih stavki koja se tiče udobnosti u vožnji. To može uraditi svako bez problema i bez potrebe za odvoženjem vozila do servisa. Ima tih nekih sitnica koje bi se mogle nabrajati unedogled. Ipak skratimo, pa idemo na zaključak:
Dizajn vanjštine je vjerovatno dosadan većini (baš bi zato mogao "lijepo ostariti"), ali je automobil zato fantastično udoban, jako prohodan, superupotrebljiv, prostran i ne smijemo zaboraviti provjeren! Ipak su 3 godine iza ovogo modela!
Nedžad Grebović, dipl.ing.maš.
Rezultati crash testa kod institucije Euro NCAP su:
Detalji unutra:
Detalji s' vana:
TESTNI MODEL:
Količina motornog ulja: 6,2 litra
Najveća masa prikolice bez kočnica: 750 kg
Najveća masa prikolice sa kočnicom: 2.500 kg
Najveća statička opterećenost kuke za vuču po vertikali: 100 kg
Promjena zupčastog kaiša: nema ga, ima lanac
Promjena klinastog remenja: nakon 120.000 km
Promjena motornog ulja i filtera ulja: nakon 20.000 km
Promjena filtera zraka: nakon 40.000 (mi savjetujemo svake godine)
