- Testovi automobila
- Parent Category: AMS
- Objava
TEST: Infiniti Q50 2.2d SPORT
Iskreno ne znam bih li počeo ovo sa arogantnim “testirali smo…” pa da se ovome ..
da neka pretjerana doza autoriteta, kao eto ako napišem da automobil nije ok onda nije ok. Zato, iako u naslovu stoji TEST, radi identifikovanja na pretraživačima, radi rubrike u kojoj se objavljuje, i tako tih sličnih stvari, ovo je ipak više kao neko druženje sa automobilom, rekao bih randez-vous vozača i vozila.
Infiniti, možda čudno što ovo ovdje ubacujem ali neko i ne zna, je premium brend Nissana. Kao što je Lexus premium brend Toyote. Ili Genesis kod Hyundaija! Infiniti je nastao 1989. Godine kao brend, ali s obzirom čiji je, iskustvo u proizvodnji automobila nikako se ne smije vezati za tu godinu, nego za vrijeme od kada Nissan pravi automobile. Dakle iza projekta je renomirano ime. A saradnja sa Mercedesom je donijela nešto i u smjeru Nissana, a to je 2,2 litarski (tačno 2.143 kubna centimetra) agregat i automatski mjenjač. Poneko će se zapitati kako servisirati automobil, gdje, dijelovi, …. ?? Pa eto, Mercedes i Nissan. Vrlo jednostavno. Infiniti je najavio da se povlači iz Evropske unije, ali su isto tako rekli da ostaju u drugim evropskim zemljama.
Sada pređimo konkretno na automobil!
Automobil kao automobil je prelijep. Neko bi rekao “barkoni stil”. Ovdje je prisutna neka drugačija filozofija dizajniranja automobila od onoga na šta se naviklo. Nekako je sve opuštenije, i to kako spolja tako i iznutra. Nisu se na crtaćim tablama, digitalnim ili onim umjetničkim, ustručavali povući kakvu krivu liniju ako su željeli naglasiti neke obline, ali opet ništa pretjerano, ništa prenaglašeno. Automobil je lijep od početka do kraja, sa svake strane i iz svakog ugla. Ljepota jeste nešto što je predmet subjektivno procjene, ali ja nikad niti sam pročitao niti čuo od nekoga da Infinii nije prelijep! Ovakvo nešto, na ovakav način drugačije znaju pristupiti još u Lexusu. Možda čak i u Audiju u zadnje vrijeme! Izgleda da daju sebi sve više oduška kada dizajniraju automobile! Neke! Ne sve! Slobodniji su, i to je za pozdraviti.
Tako je i kod ostalih Infiniti modela. U njihovom salonu se ljudi vjerovatno osjećaju kao mačke među miševima, ne znaju kojem bi prvo posvetili svoju pažnju.
Gledajući automobil spolja, dolaze do izražaja dakle te krive linije, obline, hauba je sve samo dosadno oblikovana, prednja svjetla podsjećaju na oči gdje je neko spustio obrve kao da se ljuti. Pozadi svjetla sliče na Mazdina, a tu su i hromirani detalji koji daju tajneki premium ukus. I lijepo izgleda sav taj hrom i na ovoj - bijeloj boji, a ako izgleda lijepo na bijeloj još ljepše i izražanije djeluju na svakoj drugoj boji.
Unutrašnjost je opet drugačija od svega na šta se naviklo. InTouch infotaiment sistem (oprostite na ovome, jer ne znam kojom lokalnom riječi bih zamijenio ovo “infotaiment”) podrazumijeva postojanje dva ekrana jedan ispod drugog. Nisu isti, onaj gornji i jeste ekran, izražene su linije da to ne može biti ništa drugo, a onaj ispod se stopio. Kada se sve isključi djeluje kao staklena površina. Neko ovdje zamjera i to što je grafika kao mogla biti ljepša. Uvijek sve može biti ljepše, ali treba razumjeti i to da nešto što je sada lijepo ne mora biti lijepo za pet godina. Stoga sam mišljenja da se najbolje zadržati na najjednostavnijim stvarima uz malo gradijenta kod figura, i tako zadržati tu originalnost i praktičnost dizajna prikaza u godinama koje dolaze. Samo iz tog razloga sam pobornik jednostavnijih prikaza, nekome ružnih, a u stvari jednostavnih, jer svaki danas napredni efekat djelovaće zastarjelo za koju godinu.
Volio bih da se i kod donjeg ekrana funkcije biraju preko točkića i komand između sjedišta, ali šta je tu je. Valjda su odabrali da se komanduje gornjim koji je više na očima, fleksibilniji je, a na donjem se postavke zauzmu i prije polaska sa automobilom. Sve se to vidi u video snimku, njegovom drugom dijelu koji prati ovaj članak.
Sjedišta su super, a iako sam i sam pozamašnih dimenzija, srećom u visinu (1,95 visina), odlično se sjedi, ima tu prostora i udobno se sjedi. Kolega, koji je visok 207 cm, i koji za sebe teško nađe ikakav automobil da može sjesti i on, ali i najmlađi članovi familije iza, i koji obično vozi S-klasu ili seriju 7, poslije sjedana i namještanja sebe u automobil računao je ratu kredita koliko bi ga došla kada bi isti bio uzet za kupovinu ovog automobila. Dakle, smjestio se udobno i ugodno, i može se zamisliti da vozi ovakvo nešto godinama. Cijena od 51.000 KM za nov automobil je takva da jednostavno za ovu cijenu ovaj automobil nema pravog konkurenta, nema nikakva alternativa ovih dimenzija, ovog paketa opreme i ovog segmenta. Ono što su kod dizajna unutrašnjosti lijepo uradili jesu ta zaobljenja sa obje strane volana, ti gdje inače budu koljena. Nema ravnih površina, pa je ovako dobijen i koji dodatni centimetar prostora pametnim dizajniranjem, i to mi visočiji i oni visoki primijete.
Kad sam kod InTouch sistema, spaja se na internet preko veze na telefonu, kada se spoji, a onda je tu i mogućnost instaliranja aplikacija. Instalirao sam jednu, jer automobil koji sam vozio je ipak registrovan na ime i prezime, dakle privatno vlasništvo, pa nije niti red da nekome dirati u ono što je namjestio spram svojih želja i potreba. Nebitno!
Kad sam kod prostora zadnja klupa ima nešto položeniji naslonjač, sa strana malo zakrenut ka unutra pa onima pozadi to dođe i kao bočna podrška. Lijepo se sjedi, ima tu onaj tunel na sredini, koji ima velika većina automobila, ali ovdje je neophodan jer se radi o automobilu sa pogonom na zadnje točkove. Ispod mora biti prostor za kardansko vratilo koje prenosi snagu od mjenjača na diferencijal koji je ispod prostora prtljažnika. Ovakav raspored daje bolji odnos raspored mase na prednje i zadnje točkove. Zbog toga tunela ono srednje mjesto i nije najiskoristivije, ali nije ni kod jednog automobila sa zadnjim pogonom. Opet mislim da ima više prostora neko kod recimo BMW-a trojke ili C-klase Mercedesa.
Unutrašnjost je što se tiče materijala jako kvalitetna. Pored kože tu su i drugi materijali, lijepi i na dodir ali i očima ugodni. Sve je to i skladno i lijepo posložena. Obloge na vratima mogu i drugima poslužiti primjer, bar što se tiče dizajna, sklapanja elemenata i korištenja materijala. A i linije nekako odražavaju i koncept kod dizajniranja vanjskog izgleda.
Šiber bi mogao imati bolju zaštitu od vjetra od ove koja je tu. Volio bih naći još koju ovakvu "smetalicu" kod detalja ... razmišljam ..... ne znam. Ili se ne mogu sjetiti ili nema. Volio bih da imaju tipkice iza volana za mijenjanje stepeni prenosa, ali eto, nema. Ovdje bih ručno "šaltanje" koristio svakako samo u zimskim uslovima kada se automobil spušta niz neku nizbrdicu pa da usporavam motorom, a ne kočnicama što bi bilo van svake pameti.
Instrument tabla je pregledna, a i tu između velikih okruglih pokazivača ima manji displej. Ja sam na njemu držao informaciju o pritisku u pneumaticima. Ne sviđa mi se okvir, onaj prsten oko velikih okruglih pokazivača, u dijelu prema spomenutom malom displeju. Nešto kao narezano, kao krilca neka. Ne znam što im je ono trebalo, mogli su lijepo staviti tanki diskretni srebreni prsten, i to je to.
Uglavnom o unutrašnjemd izajnu fotografije govore mnogo mnogo više nego sve što bih ja napisao.
Prtljažnik je onakav kakav i ima jedan sedan. Poklopac je nezgrapniji za ubaciti kabaste predmete, ali treba li nam za to. Treba minut dva više da se prtljag posloži baš radi toga “sedan” pristupa, a radi minute dvije neće svijet propasti. Smeta nekome? Neka sebi traži karavan! Automobil i nema namjenu da prebaci kubik nečijih stvari, ali pola kubika može, jer mu je zapremina 510 litara ili decimetara kubnih kako hoćete.
U sredini naslona zadnje klupe postoji otvor koji je zgodan da se mogu staviti skije u prtljažnik. E to je već nešto za šta je namijenjena ova limuzina, između ostalog.
Automobil se vozi jako lijepo, u stvari vožnja je užitak. Vožnja, i pod tim ne mislim na vožnju kao da se radi o kakvoj brdskoj trci. Automobil je pokretan dizel agregatom, i nije pravljen za to. Nije da nema snage, ima on snage, ali za takve egzibicije postoje drugi automobili i drugi motori kod Infinitija. Nije ga problem izbaciti iz putanje, ipak je zadnji pogon i u zavojima će se zadnji kraj izbaciti iz idealne putanje, ali se da i smiriti. Uglavnom ovo je automobil onako za uživanje u vožnji, a prosječne brzine mogu biti iznad naviknutog. Ipak je tu 170 konja i 400 Nm najveće snage i momenta. Potrošnja je bila iznenađujuća. Konkretno na otvorenom putu, normalna vožnja, bez utrkivanja, ali i bez toga da se ispred trpi kakav kamion, i neko ko razgleda okolinu, na dionici od oko 130 kilometara, magistralni put, prosjek je bio 4,9 litara na 100 pređenih kiloemtara sa dvije osobe u automobilu. Skoro zanepovjerovati, ali kada se gradska vožnja uključi, ipak do izrađaja dođe činjenica da je motor od 2,2 litra radne zapremine sa najviše 170 konjskih snaga, i činjenica da se radi o automatskom mjenjaču koji je vezan sa motorom preko hidrodinamičke spojnice. Konkretno, grad je Mostar, gdje nije gužva kao u Sarajevu recimo, pa je prosjek bio 7,7 litara na 100 kilometara.
Ono što je nemoguće ne spomenuti kada se piše o ovom automobilu je Direct Adaptive Steering što je ime sistema za upravljanje zakretanjem prednjih točkova gdje ne postoji direktna mehanička veza prednjih točkova i volana. Jednostavno zakretanjem volana šaljemo informaciju sistemu koliko zakrenuti točkove, a opet sistem se brine da simulira osjećaj na volanu, što je naravno nemoguće. Ništa ne može zamijeniti povratnu informaciju od točkova ka volanu … kada se oštrije vozi. E sada ovdje se u odbranu sistema može reći i to da ni klasično rješenje nema uvijek informaciju na volanu koju učekujemo, a kao druga stvar, a gore je napisano, automobil nije namijenjen da izigrava sportistu. Nije, pa sa te strane ovakvo rješenje neće prenijeti mehaničke vibracije sa točkova na volan, i to čini vožnju udobnijom. Može se podesiti tvrdoća osjećaja kod zakretanja volanom u opcijama.
Tu su i nekolika režima rada: Standard, pa Sport, pa Snow (za snijeg), ali i Personal. Ovaj je možda i višak po meni, ali eto, neko se voli igrati i sa tim. Koeficijent otpora zraka kod ovog automobila je svega 0,26.
Moglo bi se o nekim finesama pisati još. Kao ... kada se potroši baterija u ključu, onda se kod paljenja motora ključ primakne tasteru za paljenje, i kada se čuje zvuk, onda se motor startuje regularno.
I na kraju kao zaključak možemo reći da je automobil rafiniran, da je pod haubom jedan od najkvalitetnijih Mercedesovih motora, i da je automobil pravljen da bi udobno prevozio, ali i razlikovao se od drugih. Nije sportista na zavojitim cestama, ali sam siguran da bi na njemačkim autoputevima bio idealan za vožnju od oko 200-ak km/h (najveća brzina je 230 km/h). A to je svakako brzo! Na cesti izmamljuje poglede, a i to je jedan od zadataka premium limuzine koji Q50 odlično ispunjava!
autor: Nedžad GREBOVIĆ
fotografije i video: Almir BEGLEROVIĆ
| Model: | Infiniti Q50 |
| Motor: | 2.2d |
| Mjenjač: | 6 brzina, automatski |
| Vrata: | 4 |
| Najveća snaga: | 170 KS |
| Najveći obrtni moment: | 400 Nm |
| Najveća brzina: | 230 km/h |
| Ubrzanje 0-100 km/h: | 8,9 sekundi |
| Tip karoserije: | sedan |
| Sjedišta: | 5 |
| Dužina: | 4.738 mm |
| Širina: | 1.824 mm |
| Visina: | 1.443 mm |
| Osovinski razmak: | 2.850 mm |
| Zapremina prtljažnika: | 510 litara |
| Smještaj motora: | naprijed, longitudinalno |
| Radna zapremina motora: | 2.143 cm3 |
| Napajanje gorivom: | Common Rail sistem |
| turbo | DA, twin-turbo |
| cilindara: | 4 (83 x 99 mm) |
| Gorivo: | dizel |
| Pogonski točkovi: | zadnji par |
| Ogibljenje točkova naprijed: | Sa dvostrukim ramenima |
| Ogibljenje točkova pozadi: | nezavisno, multilink sa stabilizatorom |
| Kočnice naprijed/pozadi: | ventilirani diskovi / ventilirani diskovi |
| ABS | DA |
| CO2 emisija | 114 grama po kilometru |
| Masa: | 1.641 kg |
| Pneumatici: | 245/40 RF 9 |
| Felge: | R19 |
| Euro norma čistoće ispuha: | EURO 6 |
Automobil se može kupiti kod kuće Auto Koncept, a za više informacija link je:
Na crash testu EURO Ncap-a ima odlične rezultate (kliknuti na sliku za detalje):
