- Naš komentar
- Objavljeno
A da li je istina da su i auto kuće krivci za utaju 5.000.000 KM poreza?
Znate, bar vi koji pratite ovaj portal, da su se na njemu slučajno u proteklih 10 i po godina pojavila dva tri bannera po mjesec dana. Ovim kažemo da se ovaj portal ne finansira od ...
... automobilskih kuća, dok neki drugi imaju na godišnjem nivou i šestocifrene iznose, kako bi promovirali odreženi brend za 30-ak ljudi koji zalutaj na te portale dnevno zadrže se dvije sekunde i nestane. Ne izmišljam ja ovo, nego su im bili otvoreni brojači. Ovo se napominje iz razloga da neko ne pomisli da je ovo što ćete dole pročitati naručeno od nekoga ili plaćeno. U stvari komunikacija i slanje obavještenja od bilo koje kuće od njih se broji cifrom koju smo preuzeli od Arapa, a nismo je imali, a to je NULA. Dakle niko od njih i ne komunicira sa ovim portalom, a kamoli šta više.
A kako to neki koji sebe nazivaju novinarima obmanjuju javnost? Nekada se tu radi o neznanju, nekada naručenom članku, nekada sankcijama ako se ne dobije kakvo sponzorstvo, nebitno, uglavnom bh portali su praktično tabloidi gdje se svi oni bave svakom problematikom, a automobilska im je najdraža, pogotovo ako imaju i vozačku dozvolu. Kako drugačije opisati slučajeve u kojima se donose zaključci na temelju poluinformacija i/ili čak i dezinfomacija koje dobiju od raznih izvora, te objavljuju članke bez ikakve provjere tih i takvih „informacija“.
Na žalost, na ovo smo već naviknuti, i polagano prelazimo preko toga, kao da to nisu ozbiljne stvari. A zašto? Jer niko i ne uzima za ozbiljno to što pišu takvi portali, sem onih koji imaju nekakve komplekse, pa im je to kao nekakva zadovoljština.
Najnoviji primjer ovoga i ovakvog istraživačkog novinarstva jeste članak objavljen na jednom od portala, da ga ne reklamiramo ovdje, pod naslovom „BH. BIZNISMENI UTAJILI NAJMANJE 5 MILIONA MARAKA: Luksuzne automobile fiktivno pretvarali u teretna vozila“.
Ono što ovdje nije nimalo fer jeste da u ovom članku oni u isti koš stavljaju i trgovce automobilima i privatne firme koje kupuju automobile i privatne firme koje se bave homologacijom vozila, pa i Ministarstvo prometa i komunikacija, te nedvosmisleno navode da je spregom i zajedničkim djelovanjem svih njih, država oštećena za „najmanje 5 miliona KM“.
Da su se barem malo potrudili i istražili ovu materiju, svakako sebe nazivaju "istraživački novinari", shvatili bi bi da je „pretvaranje“ putničkog „M1“ vozila u teretno „N1“ vozilo propisano i definirano važećim zakonima, pravilnicima, standardima i procedurama i to pozivajući se na:
- Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH», br. 6/06, 75/06, 44/07 i 84/09);
- Pravilnik o certificiranju vozila i uvjetima koje organizacije za certificiranje vozila moraju ispuniti («Službeni glasnik BiH», br. 41/08);
- Pravilnik o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koju moraju imati vozila i o osnovnim uvjetima koje moraju ispunjavati uređaji i oprema u saobraćaju na putevima («Službeni glasnik BiH», br. 23/07 i 54/07);
- Pravilnik o tehničko-eksploatacijskim uvjetima za vozila kojima se obavljaju pojedine vrste prijevoza («Službene novine FBiH», br. 51/06);
- Bosanskohercegovački standard BAS ISO 3833 (Cestovna vozila – Tipovi – Termini i definicije);
- Odgovarajući ECE pravilnici o homologaciji vozila;
- Procedura za verifikaciju stvarnih masa i dopuštene nosivosti vozila;
- Procedura za prijem, pregled i ispitivanje vozila i izdavanje potvrde ili certifikata;
- Procedura za šifriranje dokumenata, vođenje evidencije, čuvanje dokumenata i arhiviranje.
Kako ovo funkcionira u stvarnosti?
- Kupac kod trgovca automobilima iskaže interes za kupnju vozila, te izrazi želju da se isto prenamjeni u teretno vozilo. Isto ovo može napraviti i vlasnik bilo kojeg vozila u bilo kojem trenutku za svoje vozilo, ali kako ovo nije tema članka sada se nećemo osvrtati na ovu opciju,
- Trgovac automobilima se obrati firmi koja se radi ateste vozila i zatraži da se utvrdi da li to vozilo ispunjava zakonom predviđene uvjete da se prenamjeni teretno vozilo,
- Firma koja vrši ateste izvrši potrebna i zakonom predviđena mjerenja i definira koje preinake je potrebno napraviti na vozilu kako bi isto ispunjavalo uvjete za traženi atest,
- Trgovac automobilima izvrši potrebne preinake na vozilu i zatraži atestiranje istog kao teretnog vozila od strane spomenute firme koja se ovime bavi,
- Firma koja radi ateste, izvrši sve potrebne kontrole i podatke i zahtjev proslijedi nadležnom državnom tijelu,
- Nakon što nadležno državno tijelo provjeri i potvrdi sve ove podatke, izdaje se atest za vozilo i isto postaje teretno vozilo,
- Trgovac automobilima to i takvo vozilo sada fakturira kupcu i na fakturi iskaže pripadajući PDV, i kao takav i plati državi.
Dakle, ovdje završava postupak prodaje vozila i država ni na koji način nije oštećena.
Eventualni problemi nastaju kod kupca vozila i to na način da on vozilo u svojim poslovnim knjigama evidentira i vodi kao teretno vozilo, te PDV, koji mu je fakturirao trgovac, koristi kao ulazni PDV, i na taj način umanjuje svoju obvezu za plaćanje PDV-a prema državi, a u isto vrijeme vozilo ne koristi kao teretno vozilo, nego ga koristi u privatne svrhe. Dodatni je problem što se isto događa i sa PDV-om za gorivo, gume i održavanje ovakvih vozila.
Dakle, u cijelom ovom procesu odgovornost je na vlasniku i korisniku vozila.
Činjenica jeste da je ovo pojava koja traje dugi niz godina i da je ova zakonska mogućnost korištena od strane mnogih firmi širom BiH, kao i da nadležne inspekcije nikada nisu provodile ozbiljne kontrole u pogledu korištenja ovakvih vozila.
Zašto je Država sada odlučila stati na kraj ovim i ovakvim pojavama to je jasno. Državi treba još više novaca i ovo je još jedan od načina da ga namakne. Da se razumijemo, Država ima pravo na kontrolu poštivanja svih zakona i kažnjavanje postupanja mimo zakona i to nitko ne negira niti dovodi u pitanje. Pitanje je samo zašto je se ovoliko čekalo i da li je to bilo moguće napraviti ranije, dok ova pojava nije proširena i šteta koja je nastala za Državni proračun značajno narasla.
Naravno postoji i drugi problem, a taj je da Država nije omogućila jednostavan način za korištenje putničkog vozila u poslovne svrhe, a jasno je da je to potrebno. Na kraju postoje zakonska rješenja u razvijenim zemljama u kojima je ovo riješeno na svima razumljiv i jednostavan način, tako da poduzetnici niti ne razmišljaju o bilo kakvim priručnim rješenjima ovog tipa. Također postoji i sustav kontrole koji je efikasniji i svaka pojava se vrlo brzo uoči i sankcionira, a zakoni se prilagode, pa ne dolazi masovnog korištenja „zakonskih rupa“. Naravno ovo je svojstveno uređenim državama u kojima svatko radi svoj posao.
Da se zaključiti da je naš problem da se u našem društvu ne poštuje i ne cijeni struka niti stručnost i da se površnim pristupom poslu napravi više štete nego koristi, a ovaj članak je dokaz tome.
Ovim člankom, na koji smo se ovdje osvrnuli nanesena je šteta auto kućama, koju vjerujem samo one znaju bolje procijeniti, i to kako ugledu tako i materijalno, jer možda imaju neka vozila koja su prerađena, u skladu sa propisima, ali sada ništa od toga. Glavni krivac za ovu situaciju je Država i njeni organi koji trebaju nadgledati ove stvari, onda kupac koji koristi pasivnost države i inspekcija, a krivica auto kuća je NIKAKVA.
Kao automobilski portal osjećali smo dužnost i obavezu da ovo razjasnimo čitaocima ovog portala, i time stanemo i u odbranu automobilskih trgovaca koji u današnjem vremenu nisu u dobroj situaciji!
