- Priča
- Parent Category: AMS
- Objava
MAZ-537 / МАЗ-537
Vojska je nešto protiv čega nemam ništa, ali najsikrenije bih volio da je nijedna svjetska nacija nema ni u jednom obliku. Vjerujem da razumijete šta kažem. Ipak neke stvari koje koristimo kao civili razvijene su za vojsku, a civilnom društvu i
njegovom napretku itekako znače. Ipak ljudska civilizacija još nije ni blizu toga da je zovemo civilizirano društvo, nego je, zahvaljujući kapitalizmu, u stvari skup pojedinaca koje vode lični interesi, gledaju samo sebe, i nije ih briga za kolektiv (izuzetak su neka društva, uglavnom skandinavska, ali u pojedinim segmentima). Nažalost!
A to ne znači da kod vojske nema inžinjerskih delikatesa, doduše i nečega što to možda i nije, ali svojom pojavom izazivaju poštovanje pa i strahopoštovanje. Takav je i MAZ-537 (МАЗ, скраћеница од Мински Ауто Завод). Razvoj ovog gorostasa na točkovima počeo u drugoj polovini 1954. godine. Prvi prototipovi za tegljač najtežih tereta bili su gotovi 1957. godine, što je samo po sebi impresivno s obzirom o čemu se radi i i kojem vremenskom periodu se radi. Radilo se o modelu MAZ-535, a pravili su se u dvije varijante: 535A i 535B. Imao je tri velika svjetlosna sklopa na prednjoj strani, što je djelovalo vizualno jako upečatljivo! (slika ispod)
Prvi je imao tovarni sanduk, i namjena je bila prevoz tereta van puteva, a drugi je nastao radi toga što je prvi radi tovarnog sanduka imao ograničenje, nije mogao primati vrste tereta koje bi bilo poželjno (projektile) pa su razvili i tu verziju koja je mogla na vučnom sedlu povući 12 tona tereta. Skromno, reći će neko, no napominjem da se radi o vuči tereta van puteva, po blatu, u teškim off-road uslovima koje uključuju i jako niske tempreature.
Proizvodnja je u Minskom Auto Zavodu trajala do 1961. godine. Kasnije je preseljena u Kurganski Auto Zavod i tu je trajala do 1964. godine, a najveći kapacitet fabrike je bio do 200 vozila.
Potrebe za vučnim vozilom koje može vući daleko veće mase su rasle, a to je rezultiralo modelom MAZ-537. U odnosu na 535B imao je znatno jači motor. Radna zapremina motora je bila 38.800 kubnih centimetara (dobro ste pročitali), a najveća snaga oko 525 KS (motor D12-A). Za napomenu, motor serije 535 je imao najvećih 325 KS. Najveća brzina MAZ-a 537 je do 65 km/h (55, 60 do 65 km/h zavisno od varijante) po asfaltu. Autonomija sa oba puna rezervoara je bila oko 640 km. A u oba rezervoala ukupno je stajalo 840 litara nafte (dva rezervoara po 420 litara).
Masa praznog vozila iznosila je 22 tone, a teret koji je mogao vući se mjerio do 65 tona mase (opterećenje vučnog sedla je 25 tona). Dakle ukupno na točkovima je bilo oko 87 tona! Mjenjač je bio sa tri brzine, a prenos snage je bio hidrodinamičkim putem.
U kabinu se smjesti vozač i tri putnika. I s obzirom na zime u Rusiji imao je posebno razvijeno grijanje. Pored grijanja kabine, predzagrijavanje ima i motor, kako bi prije pokretanja bio sposoban da se pokrene na temperaturama oko -50 stepeni Celzijusa. Pogon je bio na svih osam točkova, i to permanentno. Prednja četiri točka su bila kontrolisana volanom. Vozilo je imalo i sistem za kontrolu pritiska u pneumaticima, što je omogućavalo još veću prohodnost (ispuhavanje na rastresitim terenima i blatu, pa napuhavanje po potrebi).
Najmasovnije pravljena verzija je nosila oznaku G, a bilo ih je i još. U zavisnosti od potreba vojske CCCP-a pravilo se više varijanti.
Model 537A je bio regularan model sa tovarnim sandukom (15 tona nosivost):
Model 537 je bio tegljač, najkasičniji!
Model 537G bio je tegljač sa ojačanim sedlovm i utovarnim vitlom! Slika ispod:
Model 537D je imao poseban vanjski generator električne energije, a radilo se o tegljaču. Pogodan za vuču projektila.
Model 537E je vukla masu do 68 tona (sa prikolicom do 75 tona), imala je vanjski generator električne energije i aktivno upravljanje prikolice!
Model 637K je tegljač sa instaliranim kranom na sebi!
Aerodromska varijanta sa kontrabalastom je vukla do 200 tona. Bile su i varijante K, M, i možda još neke. Kasnije je iz MAZa 537 razvijen MAZ-543 koji je na sebi vukao projektile SS1 Scud, ... i druge.
Zajednička vojska bivše države ih je imala u svojem sastavu. Nisu kupili prikolice, jer tada je i bilo pameti u zemlji, imali smo normalne škole pa su i inžinjeri bili inžinjeri. Tako da je bivša zajednička država samostalno razvila prikolice (Gorica).
A pošto se bližilo vrijeme penzionisanja MAZa razvijena zamjena u vidu modela FAP2832BSD. I u Rusiji je počela bila zamjena ovih sa modelom Kamaz 65225, ali ni FAP ni KAMAZ nisu imali niti približnu prohodnost kao MAZ.
Da ne zaboravim, motor od 525 KS je imao jako mali interval između servisa. Svega 3 do 6 hiljada kilometara. Radi toga je zamijenjen dizel agregatom YaMZ-240 od 500 KS čime se to popravilo, jer je prethodnik bio zaista skup za održavanje. Mislim da je tada servisni interval produžen dvostruko.
Proizvodnja prestala 1990. godine! Pogoni MAZ-a su na novoj svjetskoj karti u Bjelorusiji. Nekad ga zovu i KZKT-537 (modeli iz fabrike u Kurguanu)! Polovni se mogu naći po cijeni od 30.000 dolara!
Evo malo specifikacija:
| dimenzije | |
|---|---|
| osovinski razmak | 170 cm + 265 cm + 170 cm |
| dužina | 896 cm (+/- 2) |
| širina | 288,5 cm (+/- 2) |
| visina |
|
| masa praznog vozila | 21.600 kg |
A evo i ponešto o pogonu i motoru na jednom mjestu:
Motor: D12A525
Raspored cilindara u V
Broj cilindara: 12
Radna zapremina: 38,8 litara
Najveća snaga: 525 KS @ 2.100 obr/min
Najveći obrtni moment: 1936 Nm @ 1.200 obr/min
Kompresioni odnos: 15 : 1
Potrošnja: oko 125 litara na 100 pređenih kilometara (dvostruko u off-road vožnji)
Zapremina rezervoara: 840 litara (dva po 420 litara)
Najveći prilazni ugao uzbrdici: 38 stepeni
Najveći ugao koji je zadnji kraj vozila mogao savladati: 52 stepena
Kočioni put sa brzine 30 km/h: 15 metara
Pogon: 8x8
Nedžad Grebović, dipl.ing.maš.
______________________________
Podaci mogu da varijaru od izvora do izvora, za ovu priču pokušali smo naći najrealnije
Slijede video snimci:
