- Tehnika i motori
- Parent Category: AMS
- Objava
Pogon vodonikom, ima li budućnost?
Nekoliko puta smo spominjali problem skladištenja goriva gdje se kao gorivo za pogon automobila koristi gas vodonik (hidrogen). Srećom imamo i kapacitet i znanje da ne istrčimo i na sva zvona objavljujemo iznova kako će "za par godina pogon na vodonik postati nešto potpuno normalno" kao mnogi, koji to rade godinama. Ne, odgovorno tvrdimo da neće. Iako drugi tvrde, i to ...
...već desetak godina, kako će tehnologija zaživjeti za dvije do tri godine, a te dvije tri godine su prošle evo tri do pet puta, ne posustaju sa svojim ponavljanjem, pa i danas možete pročitati isto kao i prije deset godina: "kako će za dvije do tri godine zaživjeti ova tehnologija". iste stvari.
Ne treba komentar. Nije nam jasno odsustvo odgovornosti za napisano ili kazano, i odsustvo samokontrole. Umjesto toga izgleda ponavljat će se dok se nešto ne desi za koju deceniju pa će biti "kako smo najavljivali". Inače u ovoj vrsti novinarstva ima toliko te priče koja služi samo da bi se popunio prostor, nekonkretnih stvari, ponavljanja pogrešnog, nerazumijevanja, ..., a ništa od toga ne prati izvinjenje čitaocima koji su prioritet svih prioriteta, tačnije trebali bi biti.
www.automotosvijet.com
Vratimo se temi.
www.automotosvijet.com
Kod propulzivnih vodonikovih ćelija imaju dva krucijalna problema zbog koji tvrdimo da se nisu stvorili preduslovi za masovnu serijsku proizvodnju! I oba su trenutno nerješiva!
Prvi od dva problema jeste skladištenje vodonika. Vodonik (inače prvi, najlakši i najjednostavniji element u periodnom sistemu elemenata) je sa današnjim tehnologijama skoro nemoguće sigurno uskladištiti. Namjerno kažemo "sigurno", jer pored toga što se ne može zadržati ni u kakvom poznatom rezervoaru danas (prolazi kroz sve materijale), vodonik je i eksplozivan, pa sigurnost treba biti na prvom mjestu. Pogotovo ako će se koristiti u objektima koji se kreću, pa su izloženi i mogućnosti udara poput automobila.
Drugi problem jest plemeniti metal platina! Propulizvne vodonikove ćelije (fuell cells) koriste platinu kao glavni metal (materijal) koji im omogućava da funkcionišu. Plemenitog metala platine, koliko je poznato, na našoj planeti nema toliko da bi se mogle zadovoljiti potrebe koje se postavljaju pred masovnu proizvodnju vozila na pogon vodonikom. U propulzivnim ćelijama goriva, zahvaljujući hemijskoj reakciji, nastaje kao popratna reakcija oksidacije vodonika - električna energija.
www.automotosvijet.com
Rješavanje prvog problema se možda i nazire (skladištenje vodonika), a rješenje za drugi problem se i ne nazire (nalazak zamjene za platinu).
www.automotosvijet.com
Trajno rješenje ova dva problema je OBAVEZNO ukoliko se želi ozbiljno računati sa pogonom na vodonik kroz propulzivne ćelije.
Kod problema skladištenja vodonika, kakvo je danas, kompletna instalacija je preteška i prekomplikovana, a uz sve to još i nesigurna. Jednstavnije rečeno komercijalno beskorisna! Trenutno su u upotrebi metalni cilindri u koje se skladišti vodonik pod pritiskom. Pod određenim pritiskom vodonik prelazi u tekuće stanje, tako da je u ovim cilindrima-rezervoarima vodonik u tekućem stanju. Ono o čemu se razmišlja, kao jednom od rješenja, jeste da se iznađe neki način kako bi se vodonik vezao za sebe od strane nekog materijala - absorbovao. Materijal koji bi absorbovao vodonik bi ga u određenim uslovima otpuštao u količinama potrebnim za rad propulzivnih vodonikovih ćelija. Oni koji u termelektranama rade na poslovima su koji uključuju hlađenje generatora tokom rada, upoznati su sa svim problemima vezanim za skladištenje vodonika ali i opasnostima nesigurnog skladištenja.
www.automotosvijet.com
Čini se da bi jedno od rješenja moglo doći iz istraživanja provedenih za potrebe ruskog svemirskog programa. Vodonik se u svemirskim programima koristi od šezdesetih godina prošlog vijeka. Novi pristup problemu skladištenja vodonika dolazi od naučnika koji su došli na ideju da se tanke staklene cjevčice koriste za skladištenje vodonika. One bi bile dimenzija koje bi dale za pravo da ih se nazove kapilarima, dakle cjevčice izuzetno malog prečnika. Istraživanja pokazuju kako su ove cjevčice (grupisane kao na slici ispod) čvrste i efikasne! Cjevčice bi bile pravljenje od stakla, koje obrađeno na poseban način pokazuje tri puta veću čvrstoću od čelika!! Svaka od tih cjevčica bi sadržavala određenu malu količinu vodonika U svakoj bi vodonik bio nezavisno uskladišten od ostalih (u pogledu pritisaka koji vladaju u cjevčicama). Saćasto smještene cjevčice, jedna uz drugu se međusobno podupiru, a smještale bi se u metalni rezervoar, ili rezervoar od materijala na odgovarajućeg vještačkog materijala.
Važeći testovi iz oblasti sigurnosti provedeni od strane Njemačkog instituta za istraživanja materijala i testiranja (BAM), pokazala su da su propisani njemački standardi iz oblasti sigurnosti uspješno zadovoljeni ovakvim rješenjem, a trenutno se obrađuju troškovi tehnoloških procesa i računaju troškovi proizvodnje u većim količinama (serijska proizvodnja). Zaokruživanje svih administrativnih postupaka oko stvaranja uslova za davanje licenci se očekuje ove godine, a iz informacija koje smo uspjeli analizirati, namjena neće biti samo automobili. Spominju se i manji elektronski aparati poput laptopa, mada zaista ne znamo ko želi laptop koji će emitovari kao nusproizvod vodenu paru!
Izraelski biznismen Moshe Stern priznaje da nije znao ništa o alternativnim izvorima energije, niti o vodoniku kao izvoru energije, kada mu se prvi put obratio ruski naučnik Evgeny Velikhov sa molbom da podrži ideju sigurnog skladištenja vodonika. Moshe se zainteresovao do te mjere da je 62-godišnji biznismen postao skoro pa ekspert za ovaj alternativni izvor energije. Osnovana je posebna firma E.Ce. sa sjedištem u Švajcarskoj, amnogi investitori su pokazali zanimanje za ovaj projekat, te je prikupljeno 25 miliona dolara do sada.
Sve je nekada počelo na Moskovskom Kurchatov Univerzitetu, kada su rađena istraživanja za ruski svemirski program. Upotreba vodonika kao izvora energije bi značilo ovladavanje neisrcpnim izvorom energije, koja je potpuno čista! Jedan od problema je i dobijanje čistog vodonika iz vode, no ukoliko se potpuno ovlada tehnologijom skladištenja na siguran i jeftin način, i dobijanje električne energije iz vodonika na jeftin način, problem izdvajanja vodonika ne bi dugo vremena u stvario bio problem. Njemačka kompanija Linde, čak tvrdi da je ovladala tehnologijom koja je jefitina i jednostavna za izdvajanje vodonika, ali sve to još nije dovoljno provjereno. Interes će se pojaviti kada se riješe gore pomenuta dva problema za upotrebu ovih tehnologija.
Bloom Energy, locirana u Silikonskoj dolini se radi na pokušaju dobijanja vodonika iz vode koristeći sunčevu energiju, što bi bio potpuno čist način za dobijanje goriva.
Sa jednim ovakvim rezervoarom vodonika domet automobila bi se povećao na oko 500 kilometara, što je puno više nego sa sadašnjim rezervoarima u koje se skladišti vodonik u tečnom stanju, i više nego prosječan automobil koji je pogonjen baterijama. Nije potrebna nikakva posebna infrastruktura za punjenje ovakvih rezrvoara vodonikom. Rezrevoari bi mogli biti izmjenjivi umjesto klasičnog dopunjavanja rezervoara, a izmjena bi bila jednostavna, kratka i efikasna, a cijela tehnologija bi bila jeftinija od tehnologija za pogon automobila električnom energijom koja se crpi iz baterija.
Trenutna tehnologija skladištenja ne može da zadovolji postojeće sigurnosne standarde, a najstrožiji su 2005. izdati od Ministarstva za energiju SAD-a (DOE 2005). Njih će 2015. godine naslijediti strožijii DOE 2015. Nova tehnologija ima kapacitet da zadovolji još strožije standarde od onog koji dolazi 2015. godine (DOE).
Cijena koštanja pređenog kilometra bi bila jeftinija i od cijene pređenog kilometra automobilom na baterije, a pogotovo cijene pređenog kilometra sa motorima na fosilna goriva.
Bilo bi nefer ne spomenuti paladijum-hidrid (PdH0,7) koji nastaje hlađenjem paladijuma u vodoniku, i tako u sebe upija vodonik i to čak u zapremini 935 puta veće od njegove vlastite. Vodonik se oslobađa zagrijavanjem i pod velikim pritiskom. Eksperimentiše se i sa ovim rješenjem kao eventualnim rezervoarom za vodonik!
Nedžad Grebović, dipl.ing.maš.
Propulzivne ćelije (fuell cell) - u nas prevođene kao "gorive ćelije" popuno pogrešno, vjerovatno radi nedostatka poznavanja tehnologije rada istih, i nekonsultovanja sa onima koji poznaju. U BiH prihvaćen izraz "goriva ćelija" koji smatramo potpuno pogrešnim. Zato ćemo mi koristiti propulzivna ćelija!Nedžad Grebović, dipl.ing.maš
Tekst niti dio teksta ne smije se kopirati bez dopuštenja magazina.
Isključiva prava na članak ima AutoMotoSvijet
