- Tehnika i motori
- Parent Category: AMS
- Objava
Tračak nade za vodonik kao gorivo za automobile
Od godine 2000. takozvani news portali kako sebe zovu danas tabloidi i žuta štampa najavljivali su vodonik kao pogonsko gorivo u masovnoj upotrebi bombastičnim naslovima "uskoro", "za dvije godine dolazi"...
i slične nebuloze proizvod potpunog odsustva poznavanja elementarnih stvari o najjednostavnojoj tvari u Univerzumu i kao rezultat balkanske nadobudnosti "ja znam sve", bez i jednog sata obrazovanja vezanog za predmetnu oblast. Godine 2009. osoba zadužena za PR je uputila jednu kritiku na elektronsku poštu obog portala, kao "otkud neko ovdje može tvrditi da Mercedes neće ponuditi tržištu B klasu pogonjenu vodonikom, valjda u Mercedesu bolje znaju, i to će se desiti 2012.". Nije je bilo. Prolongirali su na 2015., pa na 2017. ... i vidite li je gdje u ponudama? NEMA! Jedno su bombastične najave, drugo su činjenice. Nepismeni i neobrazovani novinari bi trebali pisati samo ono šta znaju, ako znaju. I nisu samo trač portali tu bili, bilo je tu i automobilskih portala iza koji stoje eksperti za radio-amaterizam, ekonomiju, itd itd.
Godine 2010. je napisan i jedan članak koji objašnjava zašto vodonika neće biti najmanje 10 do 15 godina u odnosu na datum pisanja članka. I evo, dvanaesta godina, tačnije trinaesta, ima li ih u ponudi kada gledate da kupite automobil? NEMA.
I evo jedne naznake, koja bi mogla biti prvi mali korak u približavanju vodonika kao goriva masovnoj upotrebi. Radi se o načinu izdvajanja vodonika iz vode, koja se sastoji od vodonika i kisika. Inače za ovo treba otprilike jednaka količina električne energije koliko će se energije dobiti iz vodonika koji se dobije, ono što narod kaže "vodu vari - vodu hladi". Naime, iza ovoga stoji Scott Oliver, a mjesto događanja je Univeristy of California iz Santa Cruza (UCSC). Radi se o tome da se nanočestice aluminijuma uz prisustvo galijuma, kada se ubace u vodi, vežu za oksigen u njoj, a na taj način se oslobodi vodonik kao gas (mjehurići). Metod se pokazao efikasan i kod morske vode, ali i otpadnih voda. Sada sami zamislite kakve prednosti ima ovaj metod, ukoliko se komercijalizuje. I sve se to dešava na sobnoj temperaturi! Proces nije nepoznat od prije, ali sada je unaprijeđen jer su naučnici našli najbolji omjer galijuma i aluminijuma (3:1 omjer). Posao galijuma je da razdvaja čestice aluminijuma kako bi za sebe mogle vezati što više kisika. Bilo je jako teđko napraviti toliko sitne čestice aluminijuma, međutim u današnje vrijeme sa današnjim tehnološkim postupcima, sve se to može uraditi u sobnim uslovima i pri normalnom atmosferskom pritisku.
Ukoliko se ovo komercijalizuje, ostaje problem - skladištenje vodonika, u dovoljnoj mjeri i na dovoljno siguran način u automobilima.
Opširnije o ovome: Applied Nano Materials.
